Jeste li se ikada zapitali tko su zapravo matorke?

Jeste li se ikada zapitali tko su zapravo matorke?
Zašto bi itko bio matorka?
Kojim to putem žena polazi u životu da bude matorka?
Zašto bi itko težio tome da bude matorka?
Pogledajte u svoje živote. Pogledajte u svoju imovinu.
Da li ste sretni?
Jeste li? – ODLIČNO.

Niste?
Što bi se to moralo dogoditi da postanete sretniji?
Dobitak na lotu možda?
Možda neki vrući osobni kontakti?

Da, to je odgovor koji se traži. Dobitak na lotu bi sve nas izvukao iz svih problema. Osim matorke. U trenutku kada žena postane matorka, tada za nju normalan život završava. Ona više nema mogućnosti vratiti se u normalan život. Ona postaje lutka, a svi znamo da lutke nikada ne ožive. Lutki nije važno koliko ima novca, a budimo iskreni, nije da ga nema. Bolje rečeno, matorkama ništa ne znači koliko god novaca imaju jer se više ne mogu vratiti sa tog mračnog puta. Ipak, matorke su ispunile svoj cilj koji su imali u trenutku kada su zakoračili u taj mračni svijet.

Nitko ne postaje matorka, a niti prostitutka svojom voljom. Nitko se ne odlučuje na to zato jer mu je lijepo u životu. Barem tako nije bilo do prethodnog stoljeća. Ipak, o tome ćemo nešto više u sljedećim redcima kada budemo pisali više o tome kako osobni kontakti utječu na sve nas.

Kada idemo u sex shop?

Prije svega, ulaskom u sex shop
primijetili smo mnoge izazovne reklame vrlo lijepih žena koje su vrlo mudro iskoristile neke svoje dijelove tijela kako bi privukle kupce u dućan. Ništa previše, niti išta premalo, nego točno onoliko koliko treba da se probudi ljudska mašta. Ušli smo unutra i uz pozdrav prodavačici počeli smo razgledavati čega tu sve ima. Poput bikova odmah su nas privukli crveni kombinezoni te smo se njima prvo približili i počeli ih proučavati. Radilo se o erotskim kostimima, na neki način ženske verzije djeda božićnjaka. Samo što su ti kostimi predviđeni da ih nose lijepe žene, a ne debeli djed božićnjak koji jedva može proći kroz dimnjak.

Kostimi su bili dizajnirani da probude maštu. Bilo ih je u raznim varijantama. Jedna haljina bila je crvena s dugim rukavima i kapuljačom, a na rubove je bio ušiven neki bijeli čupavi materijal koji je karakterističan za odjeću djeda mraza.

Druga haljina bila je bez rukava, na vezanje. Imala je ušiven pojas, a uz nju su dolazile crvene rukavice i kapa poput one koju nosi djed božićnjak jer za razliku od prve haljine, nije imala niti kapuljaču.

Treći kostim nije imao veze s haljinama. Radilo se o komadu tkanine otvorenih leđa s velikim dekolteom, a uz to su išle i gaćice i remen. Fasciniralo nas je kako je dizajner mislio na detalje te na taj mali komad kombinezona je ugradio kapuljaču.